Blog
subota, kolovoz 16, 2008

Taman sam si napravila kavu, kasno je ali što mogu. Cijeli dan strka po kući, gostiju nikad dosta. Stvarno sam fascinirana ljudima koji dođu pa ne znaju otić. Još sjede na terasi. Meni se jednostavno neda nabacivat lažni smješak. Ne volim zabadala.

Nego, ni moj klipan još nije stigao. Svratio je kod svojih u Austriju.

Nešto me zanima. Što znači blogirati? Jesi li tada po defoultu usamljena osoba? Zašto ja dolazim pisat samo kad se ne osjećam baš najbolje?

Pa nisam jedina osoba kojoj se dogodilo to da misli da se svijet urotio protiv nje, bar se nadam. Al proći će i to. Znam.

bjela @ 22:11 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 15, 2008
Znate što? Ja sam jedna jako brzopleta osoba.  Jedan tren mi sve dopizdi, da prostite na izrazu i lijepo pobjegnem te se poslije pokajem, pa bih natrag. A prije nekoliko večeri mi je palo na pamet da si skroz izbrišem profil, a gle me sad.

Fakat nisam dosljedna, sramota.

Čini se da se dosta toga promijenilo kod sviju vas, trebat će meni vremena da sve pohvatam jer me nije bilo već duže vrijeme. Ah..kad si u problemima, živiš negdje gdje ne poznaš nikoga, ujedno tražiš posao.

Sad sam kod svojih. E zato sam i ovdje. Dođem u svoju sobicu, koja je fala Bogu očuvana, u jednom je komadu i sjednem oko ovih doba jer me mama i tata po danu ne ispuštaju iz vidika, ko oželili se oni svoje kćeri, i mislim se što ću, gdje ću..pa se sjetim ovoga mjestašca.

Ma, nadajmo se da će bit još tekstova na ovoj bijeloj podlozi. :) Koliko sam ih samo pobrisala, užas. Nisam ni znala da će mi bit toliko žao. Ah, moja brzopletost...Ovo nikad nije bio tematski blog nego nešto za moju dušu, da nekad vidim da sam negdje napredovala, ako jesam, a gle sad...sranje. Popravit ću ja to već.

Otvaram novu stranicu.

Uglavnom, nadam  se da me svi razumijete.
bjela @ 21:56 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 14, 2008

Po tko zna koji put. Da, tu sam. Okej, poprilično zaboravljena, ali zaboravila sam skoro i samu sebe.
Na stotinu mjesta moraš biti, a sama si.

Dogodilo se mnogo toga. Godina dana je prošla. Ma proletjela, bolje rečeno. I ima li pomaka?

Ima. Bjela je trudna. Hmda. Napokon sam i diplomirala, skinula bar jedan kamen s leđa. Trčim u Berlin, vraćam se svojima i tako dalje i tako bliže.

Bjela se i udaje. Kod matičara smo već sredili sve, još u crkvi jer ja želim obuć bijelu vjenčanicu.
Želim hodat prema oltaru gdje me on čeka.

Nas dvoje. I nešto što nas veže. Hm..trnci me već obuzimaju.

Nadam se da ste svi zdravi i sretni. To je najvažnije. :)
bjela @ 20:23 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
22521
 
Index.hr
Nema zapisa.